24 sata kviza u Požegi

Objavljeno u: Novosti

6849d710 ccca 4e85 91fd fb99e73e4d8f

08.06.2021.

24 sata kviza u Požegi

Još 2020. najavljenih "24 sata kviza" u Požegi pomicano je zbog ograničavanja okupljanja nekoliko puta, da bi se konačno uspio održati 5. i 6. lipnja. Udruga Kvizoljupci Zlatne doline u suradnji s požeškom Gradskom knjižnicom predstavila je ovaj ekstremni kvizaški koncept koji definitivno nije za svakoga i možemo se duboko nakloniti svakom od 76 natjecatelja iz 19 ekipa koji su odgovarali na 600 pitanja. Da vam lakše predočimo tih 600 pitanja - zamislite da igrate 15 prosječnih pub kvizova u komadu!

Poredak možete vidjeti na linku, a napeto je bilo doslovno do samog kraja jer su na kraju ekipe od 2. do 5. mjesta bile unutar 7 bodova. S 5 bodova prednosti pobijedila je Jaka Rekcija (Fabijan Čorak, Petar Ćosović, Lovro Marinović, Marijan Razum), ekipa koja je redovito u top 10 na ekipnim državnim prvenstvima, pa smo zamolili Lovru da nam odgovori kako je doživio natjecanje.

 

HKS: Koliko vam je trebalo (Jakoj Rekciji) da se odlučite prijaviti na ovakav tip kviza?

LM: Zasad smo sudjelovali samo na Memorijalnom turniru u Zadru te je u timu već dugo postojala želja da se igra i neki drugi turnir izvan Zagreba. Vjerojatno bi igrali ovogodišnju Požegu i da se održala po standardnim pravilima, ali je premisa 24-satnog kviza zvučala preludo da se ne isproba. Tako da smo više manje znali od prve najave da ćemo svi biti tamo i da ćemo biti budni svih 24 sata.

HKS: Kako je tekao kviz, je li tko iz tima uzeo kakvu pauzu, kako ste se održavali na životu 24 sata?

LM: Organizacija kviza bila je vrhunska, pogotovo jer je sve trajalo otprilike 10 puta dulje od običnog kviza, i da su igrači, a vjerujem i organizatori, bili mrtvi umorni barem polovicu tog vremena. Čitanje pitanja i odgovora bile su snimke koje su se prikazivale uvijek u isto vrijeme, nije se čekalo ispravljanje prijašnjih rundi, ponekad nije bilo vremena, uvijek je runda morala početi u cijeli sat, a završiti 40 minuta kasnije. Onda 20 min pauze za protegnuti noge, komentirati rezultate, otići nešto prigristi, samo da ne sjediš više za tim stolom. Za 20 minuta si morao biti natrag, tajming snimke s pitanjima sljedeće runde je neumoljiv.

Svi smo igrali sve 24 runde, tako smo odlučili još prije, a i već smo se odjavili iz apartmana tako da i nismo baš imali drugu opciju osim ostati i igrati :D. Moram pohvaliti i igrače svih ostalih ekipa, mislim da su gotovo svi ostali u punom sastavu puna 24 sata. Držali smo se budnim na sve načine koji su nam padali napamet: išli smo na zrak u pauzama, šetnjom oko zgrade, noćnim obrocima, vodom i naravno velikim količinama kofeina u vidu gaziranih pića. Pred kraj su neki članovi ekipe znali i napraviti power-nap u nekom tišem kutu knjižnice ili čak za tijekom kviza naslonjeni na bilo koju tvrdu površinu. Mislim da je od fiziološkog nedostatka sna veći izazov bio psihološki. Tek kad je završilo prvih par rundi shvatili smo u što smo se upustili, sunce izlazi i misliš si "e gotovo je, našim patnjama dolazi kraj", ali onda shvatiš da nas čeka još 12 sati iste stvari. Bilo je teško ne očajavati u nekim trenutcima, ali smo držali moral na prihvatljivim razinama forama poput „ma to je bilo na jučerašnjem kvizu, kako se ne sjećaš?“

HKS: Osim konačnog zadovoljstva zbog pobjede, je li tijekom kviza postojao trenutak krize s pitanjima samom sebi "zašto sam ja sad ovdje, a ne u izlasku kao svi normalni ljudi mojih godina"?

LM: Naravno da smo više puta požalili što tamo sjedimo već 20 sati i što nismo mogli naći neki normalniji način zabave. U jednom trenutku čak nisam ni htio da sam u izlasku, nego samo da me netko pusti da odspavam dulje od 15 min. Organizatori su dobro napravili što nisu dali veću pauzu nigdje, jer su stalno dolazeća pitanja uvijek prekinula tokove takvih misli u korijenu. Ne možeš kontemplirati o smislu svega ovoga dok je upravo došlo pitanje o geografiji Sibira, pa to si negdje već čitao, kako je ono tekao Ob, a kako Jenisej? Rekli smo si da si nećemo više priuštiti ovakvo mučenje, ali sve se bojim da će do sljedeće godine iz sjećanja ispariti sve neugodnosti i da ćemo opet sami sebe nasamariti da sudjelujemo. Tijekom kviza padala je velika kiša i u mjestima oko Požege bile su velike poplave, nisam imao priliku brinuti se zbog poplava, niti ih vidjeti, zato što sam zaspao čim sam sjeo u autobus.

 

Još jednom čestitke od Saveza i organizatorima i natjecateljima!

Autor fotografije je Hrvoje Mikolčević.

Objavljeno: 08.06.2021.